booba

četvrtak, 13.09.2007.

All pain kept inside you...

Nisam dobro društvo ovih dana. Jadna sam, tužna. Danima se vučem u piđami po stanu, izlazim tek ako moram, a i to izbjegavam. Bila sam kod svojih. Htjela sam se svim silama vratiti u Zagreb, a sad kad sam tu, želim ići nazad, tamo gdje je tišina, čist zrak, gdje se živi polako i nikud ne žuri. Boli me ta duša slavonska.
Htjela bih da me nešto šutne u guzicu i pokrene, ali sve mi je tako bezlično i ravno, svejedno. Noćas sam se rasplakala. Ne volim plakati, ali to neko čudovište koje me pritišće u glavi koja hoće eksplodirati mora izaći barem s malo slane tekućine koja natopi jastuk.
Mama me nije zvala danima, ne znam koji je razlog. Bojim se da nije nešto loše.

13.09.2007. u 13:36 • 3 Komentara • Print • #

srijeda, 29.08.2007.

Kava, šljive

Volim, obožavam kavu i razne oblike kave, ali nekako mi ne leži turska kava. Ovo pišem jer sam si skuhala jednu tursku kavu i sad je lagano cijedim kroz zube.
Prvi put sam pila kavu kad smo bili na nekakvom festivalu, imala sam valjda 16 godina. Na kavu me vodio, i moje frendice, kako da ga nazovem, frajer koji je bio zaljubljen u mene, a ja to jadna nisam ni znala. Problem, bio je nekih 10 godina stariji od mene. Uvalio mi je ogromnu zlatnu narukvicu da mu je čuvam, a ja dijete kao dijete, čuvala sve dok me mama pitala jel nije moja narukvica srebrna. Kad sam rekla čija je narukvica, njoj se počelo pušit iz ušiju uz vikanje, kaukanje i objašnjavanje. Onda je meni proradio kliker. Hm, bila sam si faca, ali narukvicu sam vratila istu večer.
Nekoliko godina poslije, frajer je pitao mog ćaću da bi on bio njegov zet. Sad mi je to smiješno, ali taj trenutak sam htjela propasti u zemlju kad su mi to servirali.
Bilo pa prošlo. Udala se za drugoga.

Neki dan su mater i ćaća brali šljive. Popela se mater ko mačka na šljivu, a ćaća da joj pomogne, potegnuo granu na kojoj je stajala. Grana pukla, a ona pala na zemlju, jer više nije mladica da se penje po drveću, kaže ćaća. Zgulila se sva živa, a još je i kriva jer se penjala. A ne zato što je on polomio granu. Ma smiješni su. To je bila samo reakcija na šok, a operacija je nazvana Let iznad kukavičjeg gnijezda. Jela sam te šljive maloprije pa se sjetila mojih ludih roditelja.

29.08.2007. u 12:01 • 3 Komentara • Print • #

utorak, 28.08.2007.

Još malo..

agave..

tijat

28.08.2007. u 14:56 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 23.08.2007.

Nije me bilo oviha dana..

Ali vrijeme je da se malo pojavim..
Prva stvar je neka vrsta moje ljenosti, a iza toga ide izbivanje i nebivanje uz moj vlastiti kompjuter.
Sad kad je izašla nova inačica bloga moram se malo više angažirati :)
Za početak jedan prekrasni zalaz Sunca snimljen s otoka Zlarina.

I naravno pozdravljam Vražju, Tedicu, Zrileta i sve druge!!!